Sudski tumač za hrvatski jezik

Hrvatski jezik je standardni južnoslovenski jezik koji je kroz istoriju obuhvatio nastanak više pisama, u koja spadaju:

  • glagoljica (od 10/11. veka – 17. veka)
  • bosančica ili zapadna ćirilica i  (od 10/11. veka –  druge polovine 18. veka)
  • latinica (od 14. veka do renesanse).

Prvi pisani spomenici Hrvata na slavenskom jeziku su Bašćanska ploča, delovi Kločevog glagoljaša, i Valunska ploča. To su tekstovi na staroslovenskom jeziku sa elementima narodnog govora, pisani uglavnom glagoljicom. Međutim, pravo doba pismenosti i književnosti na hrvatsko-crkvenoslovenskom jeziku nastaje kasnije, u 14. i 15. veku. Ta vrsta književnosti uglavnom prestaje sredinom i krajem 15. veka. Sledeća važna pojava je raslojavanje staroslovenskog kao i dijalektička diferencijacija. Od 12. – 15. veka, na području od Sutle do Timoka dolazi do pojave niza dijalekata koji se mogu klasifikovati u tri narečja:

  • čakavsko (od 13. – 17. veka),
  • štokavsko (od 14. veka –  Preporoda) i
  • kajkavsko (od 15./ veka – Preporoda).
  • Međutim, izuzetno je zanimljiva pojava interdijalekta na kojem se piše još značajnih književnih dela. Taj mešani jezik karakterističan je : čakavsko-štokavsko-kajkavski (uglavnom u 17. veku).

U prvoj polovini 19. veka, Hrvatsku je zahvatio Ilirski pokret, i u Hrvatskoj je počelo nacionalno buđenje među gradskom inteligencijom. Najtrajnija dostignuća pokreta su na polju buđenja nacionalne svesti i samopouzdanja, i na polju jezičke standardizacije. U ovom periodu su bitne Gajeve zasluge na konačnom formiranju latinične grafije i na formalnom hrvatskom jezičnom ujedinjenju. Jedan od značajnijih jezičko-političkih događaja tog doba je i tzv. Bečki sporazum pet hrvatskih pisaca i filologa i dva srpska. Taj sporazum nastao je kao posledica inicijativa Austrijske vlade da se ujednači pravna terminologija. Druga polovina 19. veka je u Hrvatskoj obeležena borbom tzv. filoloških škola. Posledice i trajne zasluge mladogramatičara (ili hrvatski vukovaca) iz ovih škola su stabilizacija hrvatskog pravopisa na glasovnoj osnovi, i utemeljivanje standardnog jezika na novoštokavštini. U drugoj polovini 19. i na prelazu u 20. vek, hrvatski jezik je konačno jezički standardiziran u svim glavnim karakteristikama, tj. ostvario je elastičnu stabilnost. Štokavski ili novoštokavski je postao osnova hrvatskog standardnog jezika. Čitav 20. vek, obeležen je snažnim uplitanjem politike u oblik hrvatskog jezika. Tokom [SFRJ] došlo je do potiskivanja imena hrvatskog jezika i utapanja u dvojni naziv (srpsko-hrvatski, hrvatsko-srpski). Raspadom SFRJ obeleženo je novo doba u kojem se hrvatski reafirmisao u standardni jezik.

Usluge naših sudskih tumača / prevodilaca za hrvatski jezik:

  • Prevođenje opštestručne dokumentacije sa srpskog na hrvatski sa overomsudski tumač za hrvatski jezik
  • Prevođenje opštestručne dokumentacije sa hrvatskog na srpski sa overom
  • Prevođenje opštestručne dokumentacije sa hrvatskog na drugi strani jezik sa overom
  • Prevođenje opštestručne dokumentacije sa drugog  stranog jezika na hrvatski sa overom
  • Prevođenje uskostručnih oblasti sa srpskog na hrvatski sa overom
  • Prevođenje uskostručnih oblasti sa hrvatskog  na srpski sa overom
  • Prevođenje uskostručnih oblasti sa hrvatskog  na drugi strani jezik sa overom
  • Prevođenje uskostručnih oblasti sa drugog stranog jezika na hrvatski sa overom
  • Usmeno tumačenje